Danas vam predstavljam mitsku priču o Jarilu i Morini. Ovu priču mi je poslao verni pratilac bloga, Uriel, i napisana je u indentičnoj formi, preuzetoj sa sajta SLAVENSKA MITOLOGIJA MOGA KRAJA (https://sites.google.com/site/slavenskamitologijamogakraja/).
Ova mitološka priča je za mene izuzetno fascinantna, jer potvrđuje mišljenje da, posmatrajući aspekte mnogih božanstava, uočavamo da potpuno ista božanstva postoje u kulturama svih evropskih naroda! Postoje vrlo mala, skoro pa nebitna, odstupanja ili ne, naravno sa drugačijim imenima božanstava, prilagođenim jezicima određenog naroda.
Naša slovenska Morana najviše podseća na Hekate, grčku Boginju Meseca i zaštitnicu veštica i magova, kao i na Moriganu, kelstsku Boginju smrti. I grčka i keltska Boginja, imaju iste moći i usko su povezane sa Mesecom.
Zato je to moja jedina primedba na ovu divnu mitsku priču o Jarilu i Morani, vezana za moje potpuno ubeđenje da je i Morana povezana sa Mesecom (donosi zimu i hladnoću) a Jarilo sa Suncem (donosi leto i bogatu žetvu).
Priču vam prenosim u celosti i u originalnoj verziji autora:
Priča kojom se prate ciklične, vremenske promjene i na kraju se ponovno vraćamo na početak – priča je i Jarila i Morane. U noći Nove godine Perunu je rođeno dvoje djece: sin Jarilo, bog plodnosti i vegetacije te kći Morana, boginja prirode i smrti. Sunce (Morana) i Mjesec (Jarilo) postali su njihova obilježja. Te iste noći Veles se prikrade s visine u Perunove dvore, uzme Jarila, odvede ga u podzemni svijet i odgoji kao svoga sina (Belaj:63). Izrastao je u naočitog muškarca s kojim se niti jedno stvorenje niti božanstvo nije moglo mjeriti. U podzemni svijet, svijet mrtvih, donio je plodnost i hranu stoci. Na Jurjevo izašao je iz podzemnog svijeta u gornji svijet i tada počne proljeće. Uskoro susretne Moranu, boginju izuzetne ljepote, udvara joj se i uskoro se oboje zaljube te sklope brak. Veliko slavlje vladalo je. Ljeto je došlo, obilje i izobilje (Belaj:64). Tada Perun i Veles prekinu svoj sukob i odluče živjeti u miru. Nakon velike žetve stvari su se promjenile. Nakon idilične sreće Jarilo otkrije sve što gornji svijet nudi: vile, boginje, djevojke te postane nevjeran. Tada prestaje ljeto i započne jesen. Mjesečeva priroda promjenljiva je, pa tako i Jarilova. Morana izigrana i povrijeđena odluči se suočiti sa svojim bratom i suprugom. Tada ga ubija, vraća u donji svijet i nestaje sa zemlje plodnost i vegetacija a svijetom zavlada zima. Zima hladna kao Moranina duša počinje da vlada. Tada ona prestaje biti predivna mlada djevojka i božica prirode te postaje božanstvo nesreće i smrti. Neprijateljstvo Peruna i Velesa postaje izraženije nego ikad.
Jarilo se zbog svog dolaska na Jurjevo ali i zbog verzije legende u kojoj ubije zmaja smatra da je dolaskom kršćanstva pretočen u sv. Jurja. Morana kao boginja prirode nije bila moćna ali kada njezinim srcem zavlada led i zima koje okuju zemlju, postaje najmoćnije žensko božanstvo – majka bijesa. Rađa ga i šalje na zemlju, a stvara ga s najmračnijim božanstvom Črtom. Izigrana traži ljubav i u onim trenutcima kada joj je moć najslabija uzima oblik predivne djevojke obučene u bijelo koja dolazeći pred mladića traži samo jedno – iskrenu i vječnu ljubav što bi svi bili obećali ali niti jedan ne bi ispunio. Tada, pošto nije dovoljno moćna da ih usmrti, daje im samo dio svoje boli te oni tako nikad više ne osjetiše prave životne sreće. Njezine životinje su bili vukovi, ali i štakori zbog kojih se smatra da je ljudima upravo ona poslala kugu kao kaznu. Prva je oblik vještice jer je letjela na ljusci jajeta. Narod je vjerovao da kada ih more snovi ili ljubav, da je zbog Morane. Dolazila bi u snove mladim djevojkama i djeci te ih mučila, a mladiće čarala. Vjerovalo se da ako je netko zimi pogleda u oči, umire jer u njezinim očima nalazi se tolika bol koju ni jedno ljudsko srce ne bi moglo podnijeti. Ukoliko bi neka mlada djevojka umrla u zimu, bio je običaj odjenuti je u bijelo u Moraninu čast. Jedan od njezinih oblika je i ružna starica Babajaga. S vremenom prenoseći priče još i danas dan mala djeca pred spavanje plaše se rečenicom da će doći Babajaga ako ne zaspe. Običaj paljenja pusta također je vezan pričom o ovom božanstvu. Vjerovali su da paljenjem lutke tjeraju Moranu (zimu) i da počinje novi ciklus. Morana je neko vrijeme vladala svijetom i nikakva veća toplina nije uspjela doći i probiti se. Upravo uz borbu zime i sunca rađa se jedna od priča – legenda o stvaranju otočja Brijuna. Morana je pokušala zauzeti snijegom i ledom cijeli svijet ne ostavljajući ništa lijepo ni pozitivno. Uz nju su uz razne nemani stali i divovi. Pošto je Morana izgubila borbu, divovi su bili kažnjeni. Mogli su se boriti svugdje osim u moru jer od tamo nisu mogli dohvaćati svoje oružje (kamenja). Tako da su ih bogovi gornjeg svijeta tamo namamili i uništili. Jedino što je od njih ostalo su kosti okružene morem, danas otočje. Samo jedan div ostao je na životu. Onaj koji se odlučio oduprijeti i ostati vjeran božanstvima gornjeg svijeta. I tako puste bogovi Velog Jožu da živi s ljudima. Postoje dvije verzije priče. Ona u kojoj Morana na kraju umire i sve se ponavlja i onaj drugi u kojom ona ima moć bez obzira čija vladavina traje, samo različitog intenziteta.
Jarilo je izuzetno štovan u kultu Južnih Slavena, posebno u području današnje Bjelorusije gdje još uvijek postoji folklorna pjesma unutar naroda. Iščitavanjem pjesme vidimo veliku poveznicu njihovog vjerovanja s vjerovanjima i običajima starih Slavena hrvatskih prostora.
„Vukao se Jarilo
Po svemu svijetu,
Polju je žito rodio,
Ljudima djecu plodio
A kuda on nogom,
Tamo žito kopom,
A kuda on pogleda,
Tamo klas dozrijeva.“
Hvala Uriele!
Naslovni photo: https://images.app.goo.gl/6Q8EV3nNmy1wzBNVA
