Boginja Persefona

Persefona, ili Persephone (sa latinskog Proserpina), ime je po kome je ova Boginja najpoznatija. Pripada (u religiji Starih Grka, odakle potiče), ciklusu htoničnih božanstava, odnosno onih božanstava koji su otelotvorenje dvostruke ideje o tome da Zemlja proizvodi sve proizvode, posebno hranu ljudima u biljnom carstvu, i zajedničko je ležište (materica) u kome i smrt ljudske jedinke čini isti ciklus. U svom prvom obliku, u vezi je sa Boginjom Demetrom, kojoj mit daje ulogu Persefonine majke. U drugom obliku sa Hadom (ili Plutonom u religiji Starih Rimljana), koji joj pričinjava radost čineći je svojom suprugom. U stvarnosti, Demetra i Persefona su dva različita lica iste mitske ličnosti. Planeta Zemlja, koja stvara sve i sva bića, uključujući i ljude i, koja ih na kraju prima u svoju utrobu, posle njihove smrti, jer je smrt uslov i za ljudsko biće, odnosno za njegovo ponovno rađanje. S obzirom da je vladarka podzemnog sveta, Persefona ima uglavnom mračan i zastrašujuć lik. Demetra (njena majka ili njena suprotnost), naprotiv, predstavlja procvat života. Ali, karakteristike koje su osobene za svakog, često se prepliću pa se stavljaju kao zajedničke, što ima za posledicu omekšavanje bića kćeri, kao i mešanja elemenata majčine tuge. U društvu sa Hadom, Hermesom i Hekatom oni čine podzemlje, koje je ekvivalentna suprotnost blistavom Olimpu, kojim vlada Zevs: Persefona je Hera podzemlja, kao što je Had – Zevs podezemlja.

photo: https://pin.it/7i4Zmb8

Homer, poznajući Persefonu, daje joj vokaciju eminentnosti. Njeno prvo ime izražava samo ideju uništenja i nasilne smrti, kasnije se ovo menja u Fersefonu (Phersephone), onu koja i stvara i uništava. Imena Persephassa i Phersephassa, koja pripadaju poeziji od VI do V veka p.n.e., vezana su za ideju svetlosti, a baklja je simbol Boginje (kao što je i kod Artemide i Hekate), i golubica koja im je bila posvećena. 

Ali, Persefona je pre svega devojka, Kora. Upravo sa ovim imenom joj je ukazana čast u Eleuzinskim misterijama (Eleusinies), pored Demetre, u društvu mističnog Dionisa. Na čuvenom reljefu, koji zauzima specijalno mesto u istoriji grčkih skulptura, vidimo poslednjeg Boga, postavljenog između Demetre, koja drži žezlo u desnoj ruci, drugom se pruža u znak spajanja, i Kore, koja nosi baklju i prijateljskim gestom spušta ruku na glavu kao da je kruniše.

Kult Persefone je neodvojiv od Demetre ili od Hada, i oni predstavljaju zajedničko nasleđe prvih naroda Grčke, čak i pre dolaska Helena. 

Susrećemo ga malo po malo u svim kontinentalnim delovima Grčke, naročito je poštovan u regionu Atike, gde predstavlja osnovnu mističnu religiju Eluzisa, koja je ispisana na vratima Atine i u samoj Atini. Najstariji spomenik ovog kulta u književnosti je Homerova hima Demetri, koja je sačuvana u rukopisu u Moskvi. Ovo delo je rezultat velikog broja manje važnih himni, koje opisuju dešavanja u Atici, ubrzo posle Trojanskog rata. 

Glavna epizoda koja je opevana u himni, i koja se vekovima prepričava, je otmica Persefone od strane Hada. To je jedan mistično-alegorijski i simbolički prikaz. Dok je prelepa Boginja, potpuno zauzeta branjem cveća i smehom, u pejzažu kojim dominiraju kamene i mučne visine, Bog podzemlja je očaran njenom lepotom. Iako je ona okružena svojim družbenicama, nimfama, on je iznenađuje i prisilno odvlači u svoje mračno kraljevstvo, u koje se ulazi kroz pećine susednih planina. Tužna Dementra traži svoje dete po celoj zemlji, u svojoj ogorčenosti ona stvara glad… Ljudi i drugi smrtnici bi poumirali da Zevs nije intervenisao oko postizanja pomirenja, između otmičara (Hada) i majke (Demetre): sklapa se dogovor da će Persefona kraljevati šest meseci u podzemlju i da se nakon toga vraća na zemlju, u trajanju od šest meseci, i tada će pripadati samo Demetri, svojoj majci. Značenje ovog mita je potpuno jasno: izražava kretanje vegetacije i njeno umiranje dolaskom zime, da bi ponovo sve oživelo u proleće. U jesen se održavaju rituali tužnog karaktera, zbog odlaska Persefone, a za šest meseci se održavaju radosni rituali, jer nova sezona donosi povratak izobilja (godina, godišnja doba, točak života).

photo: https://pin.it/1zdBLmv

Tako se ovaj mit značajno utemeljio u raznim zemljama: Eleuzis i Hermiona u Atici, Nisa i Herakle u Maloj Aziji, Rimljani su naravno odmah preformulisali svoju zamenu u Hiponiju i Eni na Siciliji… Objašnjenje činjenice da ćerka Majke Zemlje postaje žena Kralja Podzemlja je pomirenje dvaju različitih gledišta u grčkoj mitologiji, u kojoj se božanstvo Zemlje predstavlja idejom celokupnog bogatstva, bogatstva svih dobara ali i bogatstva smrti, jer zemlja sve guta i sve rađa, odnosno obnavlja u novom obliku. 

Ovom idejom, orfička poezija je sjedinila opstanak duša izvan života i uopšte sve mistične i simboličke ideje o njihovom pročišćavanju i veličanju mesta mučenja, a sve zbog dobijanja izvanredne nagrade. Takođe, Persefona ima mesto ne samo u književnim i filozofskim delima koja su razvijala doktrine o sudbini duše, već i u svim figurativnim spomenicima gde je predstavljen pakleni podzemni svet, pakao. 

photo: https://pin.it/20HMAXr

Ona ima svoju u logu u mitovima o Orfeju i Euridiki, o Heraklu koji pripitomljava čudovišta čak i u Hadovom kraljevstvu, o Ulisu koji priziva senke i na mnogim drugim primerima.

Kada je orfizam počeo da se pretvara u spekulacije o mističnom sujeverju i teurgijskim praksama, Persefona je identifikovana sa Hekatom i Artemidom, čak i sa Afroditom i Atinom, prebačenim u svet podzemlja.

Ona je suveren sveta mrtvih i uvek je u prvom planu gde god je istaknuto delovanje htoničnih božanstava. Na umetničkim prikazima, Persefona je predstavljena u obličju mlade žene, ozbiljnog do tužnog izraza lica, obučena u dugu haljinu, vrat malo otkriven.

Simboli koji idu uz nju su baklja (što je prepoznatljiv znak Hekate), nekada sedi na prestolu, ponekad na glavi ima krunicu od kukuruzovog lišća, a pored nogu je korpica sa pšenicom ili u ruci drži mali snop pšenice. 

Priča o Persefoni navodi nas da se dublje zamislimo nad prirodom i poreklom Bogova, jer se prikazuju i njihove mračne karakterne osobine (od načina života, preko različitih afera, zavera, pa do bahanalija i incesta). Uvek nam se kroz čitavu ljudsku istoriju naglašava da smo stvoreni po „božijem liku“, pa onda, šta nam sve to govori? Ko su naši Bogovi, tako nesavršeno savršeni?!

 

Naslovni photo: https://pin.it/5t4Gk2S

Izvori: 

  • http://www.cosmovisions.com/index.html,  prevod Rabelamia
  • drugi izvori

Rabelamia

Ovde sam da, godinama sakupljana znanja, podelim sa vama – Sve što ste oduvek želele da znate o vešticama – Kako postati veštica i, još mnogo toga – Neka tako bude!

Veštičija enciklopedija:

Kategorije

Prijavite se za novosti sa bloga "Savremena Veštica"

Pratite nas na društvenim mrežama

Lunarni kalendar

Vaši komentari – moji odgovori…

Najnoviji proizvodi iz veštičijeg butika:

Nemojte propustiti ovo

Prijavite se za novosti sa bloga "Savremena Veštica"

Najnoviji postovi, noviteti iz veštičjeg butika i sve o magičnim danima koje očekujete

Ne oklevajte, potpuno je besplatno i možete opozvati prijavu kad god poželite. Vašu email adresu koristimo samo za slanje poruka sa našeg sajta. Cenimo Vašu privatnost.